29-godišnji Pančevac Srðan Sekulić postao je 19. avgusta, na
Preobraženje, profesionalni prvak Srbije u ultimat fajtu, u kategoriji
boraca do 85 kilograma. Prvenstvo Srbije održano je u Sokobanji, a
preko 1.000 gledalaca, ljubitelja ovog pravog muškog sporta, pratilo je
dinamična zbivanja u ringu. Organizator turnira bio je Saša Lazić iz
Aleksinca, jedan od najboljih ultimat fajt boraca u državi, u
superteškoj kategoriji.
29-godišnji Pančevac Srðan Sekulić postao je 19. avgusta, na Preobraženje, profesionalni prvak Srbije u ultimat fajtu, u kategoriji boraca do 85 kilograma. Prvenstvo Srbije održano je u Sokobanji, a preko 1.000 gledalaca, ljubitelja ovog pravog muškog sporta, pratilo je dinamična zbivanja u ringu. Organizator turnira bio je Saša Lazić iz Aleksinca, jedan od najboljih ultimat fajt boraca u državi, u superteškoj kategoriji.
Srðan Sekulić se borio protiv Saše Mitrovića, čak sedam kilograma težim borcem od sebe, profesionalnim bokserom u Nemačkoj i čovekom koji je učestvovao u desetak mečeva u ultimat fajtu. Rival je izgledao superiorniji, ali samo na početku meča. Nošen frenetičnom podrškom tridesetak svojih prijatelja, članova „Srpske Sparte”, pančevački „ludi srpski plesač” zaista je plesao po ringu. Od starta borbe, već u prvoj rundi, stavio je protivniku do znanja da u ovom meču nema šta da traži. Voðen odličnom taktikom svog trenera Zorana Stavrevskog, Srðan je bio fenomenalan i u drugoj rundi, a onda je meč rutinski priveo kraju. Sokobanja je videla novog šampiona, a Srbija je dobila možda najboljeg borca – Srðana Sekulića. Bio je to njegov sedmi meč i sedmi trijumf. Èetiri puta je Sekulić trijumfovao u amaterskoj i tri puta u profesionalnoj konkurenciji. Gledalište Letnje pozornice u Sokobanji je proključalo, članovi „Srpske Sparte” parali su nebo svojim aplauzima i pesmom, a kako i ne bi kada je Srðan njihov brat, prijatelj i član. Uz našeg borca bilo je puno ljudi i iz Beograda, Požarevca, Smedereva… Tu je bio i legendarni bokser LJubiša Simić, koji mu je predao šampionski pojas. Slavlje je trajalo do ranih jutarnjih sati. Srðan, taj „ludi srpski plesač”, pravi sportista i fer-plej borac, to je zaslužio. „Èovek panter”, kako se čulo iz publike, pobrao je sve simpatije gledalaca, a na kraju mu je rival stisnuo ruku, sportski.
– Naša pobeda nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. Srðan je sve odradio odlično i tehnički i taktički, ali presudilo je njegovo veliko srce i borbenost. On ima nešto što drugi nemaju. On je pravi šampion – istakao je Zoran Stavrevski, Sekulićev trener i jedan od najzaslužnijih ljudi za veliki uspon ovog borca.
Posle meca Srðan je za nas portal izjavio:
– Veoma sam zadovoljan postignutim uspehom i želim da zahvalim svima koji su bili uz mene. Ipak, ovo je u Srbiji loše plaćen sport, a osećam i da sam prevazišao konkurenciju. Želeo bih da se nadmećem s borcima na Starom kontinentu, ali najviše bih voleo kada bih uspeo da odem u Las Vegas, u kamp Rendiko Tura. Tamo su najbolji svetski borci, a ukoliko bih zadovoljio, verovatno bih i ostao u Americi. Ipak, za put „preko bare” potreban je novac, pa mi predstoji prava „borba” da ga nabavim. Siguran sam u sebe, verujem u sopstvene mogućnosti i ubeðen sam da će se sve na kraju isplatiti. Kada budem uspeo u ultimat fajtu, a uspeću sigurno, odužiću se svim mojim prijateljima i svima koji su bili uz mene – priča novi profesionalni šampion Srbije.
Srðan Sekulić je roðen 1979. godine u Karlovcu (Hrvatska), gde se uspešno bavio rvanjem u čuvenom „Gavriloviću”. Bio je juniorski prvak Jugoslavije u ovom sportu i kadetski vicešampion, a na turniru „Olimpijske nade” svojevremeno je osvojio bronzano odličje u rvanju. Trenirao je i karate, a ratni vihor ga je doveo u Pančevo, gde je trenirao džudo i kik boks. Ultimat fajtom se bavi tri godine, a sve je počelo slučajno.
– Svideo mi se ovaj sport na prvi pogled. Gledao sam prenose na televiziji i poželeo sam da postanem šampion. Otišao sam u Beograd na jedan od treninga i sada je već sve poznato… Ipak, ovo je veoma zahtevan sport. Sve se plaća. Skupa je ishrana, pa sami treninzi, sale u kojima se vežba… Od 18. godine radim u obezbeðenju po diskotekama, tri godine sam radio i u kazinu „Fer-plej”, a bio sam i telohranitelj porodice Karić. Ipak, sve sam morao da napustim, jer je teško trenirati i raditi, a ja želim da uspem u ultimat fajtu – priča Srðan, momak za koga, kada sedite s njim, nikada ne biste rekli da je tako paklen borac.
Svi stručnjaci borilačkih sportova jedinstveni su u oceni da je Srðan Sekulić šampion koji se retko raða. Gotovo su ubeðeni u njegov uspeh i blistavu karijeru. Po svemu onome što je dosad pokazao i posle dva razgovora s njim, i mi se slažemo.
Srećno, majstore!
