Ujed mraza na mermernom šetalištu
Kada Sokobanja odluči da pokaže zube, ona to radi sa gospodskom hladnoćom koja se uvlači pod kapute brže od lokalnog trača. Na termometru je jutros osvanulo -8.6°C, ali onaj subjektivni osećaj, taj unutrašnji barometar koji meri koliko nam je zapravo zima, kaže da je mnogo oštrije. Vazduh je čist, onaj čuveni sokobanjski, koji leči pluća ali ledi dah, dok se Rtanj u daljini beli kao džinovska kocka šećera u kafi nekog diva.
Papiri, toneri i ledene pozajmice
Dok se priroda bori sa ledom, administracija ne miruje; u toku su nabavke za sve, od mastila i tonera do baštenskog nameštaja, kao da se proleće već šunja iza ugla. Ipak, vrhunac banjske širokogrudosti je vest da smo Prokuplju ustupili besplatno klizalište. Kažu da smo ga ustupili besplatno do 18.januara. Do tada, dok se mi ovde klizamo po prirodnom ledu na sopstvenim trotoarima, komšije će uživati u našoj opremi. Čist apsurd, reklo bi se, ali u tome i leži šarm ovog mesta – dajemo drugima ono što nam priroda trenutno nudi u izobilju i bez tendera.
Heroji sa Sitne stene i košarkaški blickrig
Nije planina za svakoga, a Sitna stena na severnoj strani Rtnja to je juče surovo objasnila zalutalim planinarima. Srećom, momci iz Gorske službe spasavanja su još jednom pokazali da su im srca toplija od januarskih soba, izvlačeći promrzle avanturiste iz dubokog snega. Sa druge strane, u sportskoj sali je bilo još vrelije; OKK Sokobanja je deklasirala Vranje sa neverovatnih 109:57. Izgleda da naši momci bolje nišane što je temperatura niža.
Pero sokolića i miris tamjana
Kultura se ovde ne predaje minusu. Dok se mladi pesnici spremaju da oštre svoje Pero sokolića, stariji se dive Vukovoj nagradi profesora Bojovića. Praznični duh se još uvek oseća u vazduhu, između drugog i trećeg dana Božića, dok se miris tamjana iz Hrama Svetog Preobraženja meša sa mirisom pečenog mesa. Banja je mesto gde se vera i umetnost susreću na kafi, ignorišući sneg koji uporno zatrpava puteve ka Boljevcu.
Mutna voda i bistre namere
Ono što prosečnog Sokobanjca danas najviše žulja, pored računa za grejanje, jeste vest iz JKP Napredak. Kažu, voda može biti mutna zbog padavina, ali je “zdravstveno ispravna”. To je onaj klasični lokalni optimizam – pijte slobodno, samo zažmurite na jedno oko. I dok se spremamo za akciju dobrovoljnog davanja krvi 14. januara, ostaje nam da se nadamo da će do tada i voda i putevi biti prohodniji, a šleperi konačno proći ka istoku.
Laku noć, Sokobanjo. Navucite još jedno ćebe i ne brinite za klizalište u Prokuplju; kod nas je ionako cela ulica jedna velika arena, besplatna za sve koji se usude da izađu.
