Jutro se u Sokobanji slilo kao topla voda iz Banjice — vedro, skoro bez vetra, maksimum oko 28 stepeni, noć ostavlja 14. Vazduh onaj stari, banjski, koji se ne meri samo termometrom nego i onim tihim zadovoljstvom kad čovek izađe pred kuću i vidi da je Ozren još uvek tu, a Rtanj — da, Rtanj je još tu, ali crniji nego juče.
Jer juče, u petak predveče, planina je zapalila svoju piramidu. Vatra na vrhu, nisko rastinje, dim koji se video iz čaršije i iz Boljevca. Vatrogasci iz Sokobanje, Zaječara i Boljevca gurali su je kroz noć dok se čaršija šapućući pitala hoće li preći „greben“ i pojesti onu najlepšu četinarsku šumu. Lokalizovali su. Ali Opština danas, u nedelju, kaže jasno: ne penjajte se na Rtanj. Ni šetnja podnožjem. Dok se ne proceni da je bezbedno. Planina koja već decenijama nosi vanzemaljce, piramide i hajdučku travu sada nosi i pepeo. Ironija je tanka kao dim.
I dok se gore još dimi, dole, u kući jedne 86-godišnje žene, odigrala se druga vrsta požara. Noć između 14. i 15. septembra. Majka i sin iz Dolova kod Pančeva — C. D. (46) i M. J. (24) — ušli su, savladali staricu T. B., odneli 92.000 evra u kešu i zlato. Horor koji čaršija ne pamti ovako. Policija ih je našla. Zadržavanje. Tužilaštvo u Nišu. U banji gde se ljudi leče od svega, neko je došao da leči svoju prazninu tuđim životom. Apsurd je sladak kao rakija posle ručka, i gorki.
Utorak pre toga, 15. septembra, Ulica Svetog Save i zgrada Opštine ostale su bez struje od 9 do 14. Stub, radovi, „unapređenje mreže“. Dok se gore planina palila, dole se gasila struja. Banja uvek ume da uradi dve stvari odjednom.
Put Knjaževac–Sokobanja i dalje nosi ožiljke radova. Kamioni čekaju, obilaznice vode preko Boljevca. Turisti koji još nisu otišli — a jesen ih već šalje kući — voze sporije, gledaju Rtanj s oprezom.
A ipak, čaršija živi. Adonis iz Sokobanje puni 35 godina: porodica Stanojević od nule napravila carstvo lekovitog bilja, dok planine mirišu na kantarion koji skoro niko više ne bere. Turistički vaučeri su ovog leta planuli, Sokobanja opet među najtraženijima. EXPO karavan je u avgustu prošao Mermernim šetalištem i hvalio „zeleno srce“. Kalendar i dalje diše: 26. septembra Dan pešačenja, PK Ozren. Ako Rtanj dozvoli.
Tako izgleda nedelja. Sunce kao da se izvinjava planini. Čaršija pije kafu i broji: jedan požar, jedna pljačka, jedan prekid struje, jedan put koji se krpi. I jedna banja koja, kao uvek, ostaje lepa baš onda kad joj je najteže. Kao da Momo sedi na klupi kod Male škole, gleda prema Rtnju i tiho kaže: čovek je uvek spreman da spali ono što voli, samo da se ugreje.
Dok traje ovo vedro, hodajte niz Moravicu. Rtanj će sačekati. Starice, nažalost, neće.
