Pred Upravnim odborom Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje ovih
dana trebalo bi da se naðe nov Pravilnik o rehabilitaciji koji su osobe
s invaliditetom dugo čekale. Za najveći broj njih oporavak u banjama je
najefikasnija terapija, ali uprkos ovoj činjenici procedura koju moraju
da proðu da bi otišli u banju o trošku zdravstvenog osiguranja, veoma
je komplikovana.
Pred Upravnim odborom Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje ovih dana trebalo bi da se naðe nov Pravilnik o rehabilitaciji koji su osobe s invaliditetom dugo čekale. Za najveći broj njih oporavak u banjama je najefikasnija terapija, ali uprkos ovoj činjenici procedura koju moraju da proðu da bi otišli u banju o trošku zdravstvenog osiguranja, veoma je komplikovana.
Obolelima od distrofije, paraplegije, multiple skleroze… povremeni odlazak u centre za rehabilitaciju mnogo znači, jer se kući vraćaju s boljom pokretljivošću, vedriji, jači. Na žalost, do banja nije lako doći. Po važećim pravilnicima, ovakav vid rehabilitacije predviða se samo kao produženi vid lečenja, što znači da se o trošku zdravstvenog osiguranja u banje može otići samo posle boravka u bolnici. U Vojvodini je u društvima i klubovima distrofičara registrovano više od 370 članova, a većina njih nije u stanju da se samostalno kreće, već koristi invalidska kolica.
"Da bi ostvarili pravo na rehabilitaciju naši članovi moraju nepotrebno da leže u bolnici, primaju "terapiju", dobiju otpusnu listu i tek nakon toga bez problema dobijaju uput za banju" – kaže sekretar Društva distrofičara i srodnih bolesti u Novom Sadu Aleksandra Panović. – Ovaj problem nas muči već godinama, pa je Savet udruženja pacijenata pri Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje inicirao promenu važećeg pravilnika. Ne samo da se radi o nepotrebnoj proceduri koju osobe s invaliditetom moraju da proðu, već se dupliraju i troškovi: pacijenti nekoliko dana borave u bolnici iako im ovakav vid lečenja uopšte nije potreban.
Društvo obolelih od multiple skleroze Vojvodine okuplja oko 700 članova, a iz dana u dan njihov broj se povećava. Ovo je ujedno i najmasovnija meðu srodnim organizacijama u Pokrajini. Multiple skleroza je neizlečiva bolest koja pogaða mlade ljude izmeðu 25. i 35. godine života, pa tako osobe u najboljim životnim i radnim godinama postaju invalidi.
– Prosek starosti naših članova je 40 godina, a polovina njih je vezana za invalidska kolica – kaže predsednik Društva obolelih od multiple sleroze Vojvodine Frano Renić. – Radi devet udruženja i tri kluba, tako da u Vojvodini nema lokalne zajednice u kojoj nije osnovana organizacija obolelih od multiple skleroze. Kako nema leka za ovu bolest, jedini način da se koliko-toliko poboljša zdravstveno stanje pacijenata jeste korišćenje centara za rehabilitaciju. I pored preporuke neurologa i tri potpisa lekara specijaliste, oboleli ne dobijaju odobrenje Komisije zdravstvenog osiguranja – overa uputa uslovljava se prethodnim boravkom u bolnici.
Osim olakšane procedure za odlazak u banje, obolele od multiple skleroze interesuje i da li će o trošku zdravstvenog osiguranja moći da idu i u Gornju Trepču, lečilište koje im najviše prija. Gornja Trepča nije u sistemu banja, tako da odlazak u ovo mesto pacijenti sami plaćaju.
"Najveći broj naših članova nema mogućnost da plati boravak tamo, tako da blagodeti ovog lečilišta oseti samo mali broj obolelih. Apelujemo da se konačno reši pitanje ne samo odlaska u banje, već i reguliše odlazak u Gornju Trepču o trošku zdravstvenog osiguranja" – kaže Renić.
