Svima
onima s dve leve noge, koji niti u sebi imaju "s" od sporta, niti
naslućuju koliko je ogromno zadovoljstvo kad tvoja ekipa da gol ili u
bilo čemu pobedi, teško je opisati celogodišnje uzbuðenje u očekivanju
Radničkih sportskih igara.
KATASTROFALNO STRADALI INÐIJCI NA RADNIÈKIM SPORTSKIM IGRAMA U SOKOBANJI
Svima
onima s dve leve noge, koji niti u sebi imaju "s" od sporta, niti
naslućuju koliko je ogromno zadovoljstvo kad tvoja ekipa da gol ili u
bilo čemu pobedi, teško je opisati celogodišnje uzbuðenje u očekivanju
Radničkih sportskih igara.
Duh
zajedništva, dobro raspoloženje, obilazak novog grada i uživanje u
dobrom hotelu, za koji se, inače, teško namakne novac, uvek su odličan
povod zaposlenima da nekoliko dana od posla odmore i dušu i telo.
Nije
25 zaposlenih u opštini Inðija ni za jotu drugačije od kolega po struci
iz cele Srbije, pa su s nestrpljenjem čekali četiri dana u Sokobanji na
34. radničkim sportskim igrama.
– Bezobrazluk, prevara i sramota! U
dopisu organizatora je stajalo će učesnici biti smešteni u hotelima
„Zdravljak”, „Sunce”, „Turist”, te privatnoj režiji. Cena po čoveku
9.900 dinara u hotelu, a kod privatnika hiljadu manje. Prijavili smo se
i uplatili troškove u predviðenom roku. Obavestio nas predsednik
Organizacionog odbora NJegoš Potežica da se rezervacije rasporeðuju po
redosledu prijava – ogorčeno sumira uspomene s Igara zamenik
predsednika opštine Inðija Siniša Filipović.
Najblaže
rečeno, Inðijci su bili zaprepašćeni videvši gde su dopali. Sobe u
katastrofalnom stanju. Kakve crne četiri zvezdice! Kuće bez gelendera
na stepenicima, samo jedno zajedničko kupatilo, ali bez peškira, sapuna
i toalet-papira. Doduše, on im nije ni trebao jer je baba gazdarica
prilepila saopštenje na vratima: „Zabranjeno bacati papir u WC šolju”.
A da ne doðu u iskušenje s papirom, baba im nije dala ni sapun ni
peškire, nego su ih morali sami kupiti. Olupana kada i prljavi lavabo.
I bez ogledala, pa se muški deo ekipe brijao „po sećanju”. Srećom,
odsečenih noseva nije bilo, ali čekanja na red pred kupatilom i te kako
jeste. „Komfor” za "bagatelu" od 9.900 dinara po osobi za tri dana.
–
Zamislite 15 ljudi nakon fudbalske utakmice kako na 30 stepeni u plusu
čeka tuširanje u jedinom kupatilu, a ni bojler nije radio dok ga naš
majstor nije popravio. Uz to su razvučene fotelju računali kao ležaj.
Pa ko da se na toj skalameriji odmori? – nastavlja horor-priču
Filipović.
Kad
su se pobunili, organizator je uvažio reklamaciju, rekavši da će im
zaračunati nižu cenu od 8.900 dinara, ali im novac ne mogu vratiti nego
da razliku potroše na nekoj večeri u nekom od hotela.
– Na toj
famoznoj večeri, silom izboksovanoj da potrošimo još 25.000 dinara,
uračunali su i tri večere za organizatore. Valjda da ih častimo što su
nas tako lepo smestili! – ljut je Filipović što su se Igre, umesto
lepog druženja, pretvorile u mučenje inðijskih opštinara.
Potpredsednik
najavljuje protestno pismo Republičkom sindikatu zaposlenih i dodaje da
Inðijci više neće učestvovati na ovim igrama jer se osećaju prevarenim.
Dogodine planiraju da idu na sportske igre Stalna konferencija gradova
i opština.
I Slaðana Dragojević ne može da zaboravi haos u kupatilu i ležajeve pokidanih federa:
–
Sticajem okolnosti, u komisiji sam za kategorizaciju objekata, pa znam
šta sve objekat mora imati. Dodeljene nam sobe zaslužuju jedva jednu
zvezdicu, a ne četiri kako oni tvrde. Manji je problem komfor, jer
možemo poneti šatore pa kampovati, ali nam onda ne mogu zacepiti tako
visoku cena – objašnjava Slaðana, i dodaje da su potrošili 300.000
državnih para plus novac od sponzora za opremu, dakle pola miliona
dinara, a od komfora dobili manje nego u kakvom derutnom kamp-naselju.
Kategorična je: "Ovako ponižavajuće uslove za naše radnike nećemo više
nikad dozvoliti.”
No,
da su “kadri stići i uteći”, potvrdili su Inðijci i ovog puta. Uprkos
katastrofalnim uslovima smeštaja, muškarci su bili treći u fudbalu i
streljaštvu (Dragan Alimpijević pojedinačno prvi), a ženska ekipa u
streljaštvu peta. Da je baba dala sapuna, peškira i papira, a da nisu
bili primorani da spavaju k'o na drljači, i rezultati bi bili bolji.
Bar da je ona jagnjetina, pojedena a konto "kompenzacije" za loš
smeštaj bila vruća, možda bi utisci bili za jotu povoljniji. Bar bi se
više špricera popilo.
