Neki ga vole, neki ne mogu da čuju za njega, ali on evo već stotinu
godina neminovno pristiže, hteli mi to ili ne, noseći sa sobom sve one
fakultativne obaveze koje su se ustanovile usput. Ustanovljen na Drugoj
meðunarodnoj konferenciji žena socijalista 8.marta 1910.godine u
Kopenhagenu, gotovo
da je potpuno izgubio svoj prvobitni karakter.
EH, TAJ 8.MART!
Neki ga vole, neki ne mogu da čuju za njega, ali on evo već stotinu godina neminovno pristiže, hteli mi to ili ne, noseći sa sobom sve one fakultativne obaveze koje su se ustanovile usput. Nastao kao organizovani oblik borbe za ravnopravnost žena, ustanovljen na Drugoj meðunarodnoj konferenciji žena socijalista 8.marta 1910.godine u Kopenhagenu, na inicijativu nemačke revulucionarke Klare Cetkin, gotovo da je potpuno izgubio svoj prvobitni karakter. Prvi put je kao Meðunarodni dan žena obeležen 1911.godine u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj, kada je više od milion žena i muškaraca prisustvovalo skupovima na kojima se zahtevalo da žene dobiju pravo glasa, pravo na rad i stručno obrazovanje, ukidanje diskriminacije na radu, kao i pravo na obavljanje javnih funkija. Statistike, nakon stotinu godina govore da je procenat žena u Evropi koje obavljaju funkcije u upravnim odborima korporacija, ili su na visokim položajima u vladama i akademijama još uvek jednocifren. Takoðe, kaže neumoljiva matematika, u Evropskoj uniji muškarci u proseku zaraðuju 15 odsto više od žena. U Srbiji stvari stoje još gore. No, praznik je praznik, a cifre su cifre, te tako ostaje da sačekamo taj 8.mart, muški da naberu ili kupe cveće, ispruže se za parfem ili neku džidža-bidžu na kojoj piše “mojoj dragoj”, ili “volim te”, coknu pripadnice slabijeg pola tri puta u obraz i ponovo u radne pobede. Ona fraza da svaki dan treba da bude 8.mart izgovara se tog dana i odmah uveče zaboravi, ali, da se ne protumači pogrešno, žene nikada nisu bile zlopamtila, nastave da guraju kroz godinu “kao da im je svaki dan 8.mart”, idu na posao, kuvaju ručak, rade domaće zadatke deci, peglaju i sanjaju snove u kojima njihovi muškarci bar svakoga jutra obriju bradu, ne loču pivo i “nikada ih nisu udarili” – i to je uspeh. Živeo 8.mart! Živeo karanfil! Živela ravnopravnost! Eto, koliko da se prijavimo na vreme, mi žene, da ne bude posle, zaborili su, ali i to je više zbog njih, da im ne bude neprijatno. Jer, kako reče veliki Lav Nikolajević Tolstoj “Većina muškaraca od svojih žena traži vrline kojih se oni sami ne pridržavaju”.
