Rtanj je nadaleko poznat po afrodizijačkoj
travci od koje se, ko zna otkad, spravlja čuveni rtanjski čaj. Sve do
ove godine čuvene su bile i organizovane berbe „rtanjskog čaja“, u
avgustu i septembru, ali – stigla je i zvanična zabrana nadležnih iz
Beograda da se sa berbom na Rtnju prestane. Zato što je „muška travka“,
koja uspeva samo ovde, zabrinjavajuće proreðena
Rtan je nadaleko poznat po afrodizijačkoj
travci od koje se, ko zna otkad, spravlja čuveni rtanjski čaj. Sve do
ove godine čuvene su bile i organizovane berbe „rtanjskog čaja“, u
avgustu i septembru, ali – stigla je i zvanična zabrana nadležnih iz
Beograda da se sa berbom na Rtnju prestane. Zato što je „muška travka“,
koja uspeva samo ovde, zabrinjavajuće proreðena. Radoznali i halapljivi
čupali su je, nestručno, iz korena. Konačno, biće zaštićena dok se ne
oporavi.
„Najmuškija” timočka planina, sa prepoznatljivom gorostasnom kupom,
kao da se snuždila. Bez veselih berača i brendovite mirišljave travke.
A činilo se da je čudotvorna „satureja kitaibeli“ neuništiva. Još su u
živom sećanju mnogih prirodoljubaca one godine kada je boljevački
kombinat „Rtanj“ dovodio ovamo više od stotinu berača u jednom danu, i
kako su oni, predvoðeni dr Bojanom Milojević sa beogradskog Instituta
za lekovito bilje „Josif Pančić“, stručno (makazama i noževima) za
sedam časova ubirali i do 100 kilograma duguljastih travki sa
plavičastim cvetovima.
Bilo je tog bilja dovoljno i za boljevački kombinat i za berače i
njihove kućne apoteke. Bilo je i hvalospeva biljci, smeha i dosetki.
Navodno je u stara vremena bilo zabranjeno popovima da upotrebljavaju
ovu biljku. Zbog iskušenja. Nekadašnji direktor kombinata „Rtanj“
Vojislav Vijorović smislio je i efektnu reklamu za rtanjski afrodizijak
(kad i „vep“ otkaže/ rtanjski čaj pomaže), a uveliko se pričalo i o
eksperimentima sa plantažnim uzgojem ove biljke. Ali, u ratnim godinama
i godinama blokada i sankcija, zaboravljeni su eksperimenti i ona
fabrika za preradu lekovitog bilja, koja se uveliko gradila u
boljevačkom selu Valakonju. Za gradnju te fabrike u prvoj ekološkoj
opštini u Srbiji, koja je sada u parlogu, interesovali su se i
„Galenika“ i „Zdravlje“, zdravstveni instituti, kozmetičke fabrike.
Nije baš najizvesnije da rtanjski čaj svakome pomaže „u onim
stvarima“, ali je dokazano da izuzetno deluje kod velikog kašlja,
slabog apetita, stomačnih tegoba, nervne napetosti. Pomenuta dr Bojana
Milojević izmeðu 1971. i 1975. godine proučavala je biljni svet Rtnja
po specijalnom američkom programu i odbranila doktorsku disertaciju.
Pričala je i kako je jednom svom komšiji ovom biljkom izlečila rak
prostate.
Poznata naučnica umrla je u poznim godinama. Niko više ovde ne
obučava berače. Umnožava se stihija, u berbi i prometu. Ipak, nadležni
su, konačno, uvažili vapaj iz uticajnog zaječarskog Udruženja
ljubitelja prirode „Melisa“. Na Rtanj su upućeni i inspektori.
A u pomenutoj „Melisi“, koja postoji već dve decenije, i zvanično su
nam potvrdili da je rtanjski čaj stavljen pod zaštitu. Zabranjena je,
rekli su nam, i berba žute lincure na Staroj planini. Obnarodovana je i
zaštita gorke deteline, medveðeg grožða, žalfije, miloduha i smilja.
Donedavno je pred istrebljenjem bio i gorocvet (adonis) u okolini
Sokobanje.
U zaječarskom udruženju kažu da sve čine da svaka od 250 vrsta
samoniklog lekovitog bilja na timočkom području bude zaštićena. Srećom,
„Melisa“ nije usamljena. Osnovano je i udruženje „Melem“ u Boru i
udruženje „Dr Jovan Tucakov“ u Sokobanji. Da se priroda zaštiti od
biljoždera grosista.
Stojan Todorović
