{mosimage}Kad se posle skretanja sa niškog autoputa i probijanja kroz aleksinačke sokake naðe na seoskom drumu, putnik svakim truckavim kilometrom postaje sve sigurniji da je zalutao – čini mu se da ispred njega ničeg više osim planina u daljini nema i da ne može da bude. A onda, kao oaza u pustinji, pred njim pukne gradić ceo natkriljen zelenilom – naðe se u Sokobanji.
Kad se posle skretanja sa niškog autoputa i probijanja kroz aleksinačke sokake naðe na seoskom drumu, putnik svakim truckavim kilometrom postaje sve sigurniji da je zalutao – čini mu se da ispred njega ničeg više osim planina u daljini nema i da ne može da bude. A onda, kao oaza u pustinji, pred njim pukne gradić ceo natkriljen zelenilom – naðe se u Sokobanji.
foto: Aleksandar Milojković
Prošle sedmice objavljeno je da je Sokobanja najposećenije turističko mesto ovog leta u Srbiji. „Kopaonik, Zlatibor, Vrnjačka Banja ili mi“, kaže Slobodan Krstić, direktor Organizacije za turizam, kulturu i sport, „smenjujemo se na toj listi…“. Godišnja poseta procenjuje se na sto hiljada, ali preciznih podataka nema – kao i u svim ostalim turističkim mestima, uostalom, mnogi gosti ostanu neprijavljeni. Ima jedna rupa u zakonu: inspekcija može da kontroliše kategorisane sobe, odnosno one koje su prijavljene za izdavanje. U nekategorisane, jednostavno, nema pravo da uðe. Tražiti u cenama koje su ostale na prošlogodišnjem nivou razloge ovogodišnjeg buma nije pogrešno, ali nije ni dovoljno. Sokobanja je još pre deset godina proglašena za prvu ekološku opštinu u Srbiji, s razlogom: u prečniku od 30 kilometara nema ni jednog jedinog zagaðivača vazduha. (prim. webmastera)
Od vazduha se, meðutim, ne živi, shvatili su i turistički poslenici u Sokobanji. Brzo su reagovali, kaže Slobodan Krstić, kad su uočili da većina gostiju čine mlaði od 40 godina, i potrudili se da im obezbede zabavu. Od kafića i klubova koji rade do jutarnjih sati, preko sportskih turnira do priredbi koji se tokom cele sezone odvijaju u glavnoj ulici, na popularnom „Mermeru“. (Neka ostane zapisano da je Sokobanja jedina banja u Srbiji čija je glavna ulica popločana ovim plemenitim kamenom.)
Za aktivnije i radoznalije, banja svakodnevno organizuje izlete do okolnih izletišta – od niške Æele-kule, preko Gamzigrada do planine Ozren i Ripaljke, jednog od najviših vodopada u Srbiji. Karta za mesto u klimatizovanom kombiju košta koliko i ležaljka na Crnogorskom primorju – od 200 do 500 dinara, zavisno od odredišta.
A kad smo već kod cena, stvari stoje ovako: pun pansion u hotelima košta od 1.300 do 1.800 dinara, a za krevet u privatnom smeštaju – koji je ovde doveden na nivo jake privredne grane, pa ima kuća i sa po 50 ležajeva, u klimatizovanim apartmanima – plaća se od 300 do 500 dinara.
Cene, ističu, nisu menjali, jer ove godine Sokobanja slavi 170 godina razvoja turizma. Osmog juna daleke 1837. godine, naime, knjaz Miloš Obrenović uputio je ovamo, zvaničnim aktom, zastavnika Lazarevića na lečenje i oporavak, s nalogom sreskom kapetanu da mu se svakog dana daje pola oke mesa, oka hleba, so i jedna sveća, i da o njegovom zdravlju brine „doktor Ðoka… koji će mu sredstva za lečenje bola njegovih davati“.
Slobodan Krstić kaže da su pozvali sve Sokobanjce da se u proslavu ovog jubileja uključe zauzdavanjem cena.
Kopija pisma knjaza Miloša uramljena je na zidu predsednika opštine Miliše Dinića jer prvi čovek Sokobanje nam preči zadatak od razvoja turizma. Ministar Dinkić predviða da će se tokom sledećih deset godina u banju sliti 170 miliona evra investicija, Vlada je Sokobanju uvrstila u osam lokacija koje će biti podržane Strategijom razvoja turizma – Skobanja je jedina banja na tom spisku, novcem iz novog investicionog plana već je počela izgradnja nekih objekata… Opština, kaže Miliša Dinić, ima spisak potreba i ima plan, pa ako bude para…
I ima Sokobanja jednu veliku želju: bolji put. Postoji prečica od autoputa Beograd-Niš, 4,5 kilometra seoskog puta koji samo treba obnoviti, i izgraditi još kilometar i po pa da se izbegne Aleksinac i ukupni put skrati za nekih dvadesetak kilometara. Za sve to potrebno je oko dva miliona evra, i razumevanje Vlade Srbije. Koga je moliti, nije ga ljutiti, znaju i Sokobanjci, pa sležu ramenima kad ih novinar pita čega ima manje. „Nadamo se“, kažu…
Do tada, gostima ostaje onaj truckavi put i vožnja tokom koje misle da su zalutali. A za one koji bi da u Sokobanju tek da doðu, upozorenje: svi smeštajni kapaciteti su popunjeni, pre polaska telefonirajte i raspitajte se za mogućnost rezervacije. I nadajte se i vi.
Doðeš star, odeš mlad
Prirodni lekoviti faktori Sokobanje su termomineralni izvori temperature od 28°C do 45,5°C, gas radon uz povoljnu jonizaciju, čist planinski vazduh i izuzetno blagotvorna umereno-kontinentalna klima. Boravak se preporučuje obolelima od bronhijalne astme, hroničnog hepatitisa, lakšeg oblika povišenog krvnog pritiska, hroničnog reumatizma i išijasa, kao i pacijentima sa psihoneurozama.
Ilegalno more
Uz put iz Aleksinca pruža se Bovansko jezero, nastalo pregraðivanjem Moravice. Obalu su zaposeli kamperi, a neke plaže ureðene su poput morskih – „zasaðeni“ su suncobrani, a u vodu porinute sandoline. U ozbiljnije turističke planove, meðutim, nije uključeno. Jezero je izgraðeno da bi se za Aleksinac obezbedila voda za piće i pristup jezeru je, bar formalno, zabranjen. Od sledeće godine, kažu upućeni, ova zabrana će biti poštovana u mnogo većoj meri. Do tada, Sokobanja će se hvaliti da je jedino kontinentalno turističko mesto koje ima more.
