Porodica TodoroviÄ iz Sokobanje verovatno je jedina u državi koja je veoma zadovoljna zbog sporog rada pravosudnog sistema jer je profitirala više nego da su dobili na lutriji. Spor je voưen 12 godina, predmet se šetao od Opštinskog do Okružnog suda u ZajeÄaru, Äamio po fiokama, a za to vreme kamata je išla na kamatu i dostigla današnjih 2,5 miliona dinara.
Sve je poÄelo 1998. godine, o Äemu Rade TodoroviÄ priÄa kroz smeh, mada kaže da mu proteklih godina nije bilo baš do smejanja.
– Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu moj sin Bojan
TodoroviÄ (41), koji živi sa mnom i suprugom, dobiÄe od tuženog MUP-a
Srbije 2.406.805 dinara, i to ako nam isplate u roku od osam dana. A
svaki dan zakašnjenja isplate donosi nam više od 3.000 dinara, koliko
iznosi kamata. U pitanju je naknada neisplaÄenih zarada za Äetiri
godine, kada je Bojan bio nepravedno suspendovan, ali sa oho-ho kamatom –
kaže zadovoljni tata Rade, penzionisani radnik MUP-a.
Njegov sin Bojan radio je kao policajac u ZajeÄaru pet godina i za to
vreme Äetiri puta išao na Kosovo. Nakon toga, 1998. godine, ležao je u
bolnici zbog oboljenja jetre i Äim mu je isteklo bolovanje, odmah je
pozvan da ode na Kosovo. Meưutim, i dalje je bio pod terapijom i morao
je još najmanje tri meseca da bude na strogom režimu ishrane.
Ćim stigne Äast od države, biÄe zabave
Iako više nego zadovoljan, on kaže da je žalosno što Äe novac da plati
narod preko budžeta, a ne oni koji su zanemarivali predmet i odužili ceo
postupak.
– To nam je Srbija. A Äim stignu milioni, pravimo nezaboravnu feštu. Šta Äemo drugo kad država Äasti! – kaže Rade TodoroviÄ.
– Nadležnima je pokazao bolniÄke papire, objasnio da je i dalje bolestan
i zamolio da na Kosovo ne ode odmah, veÄ u narednoj smeni. Tada je
suspendovan, a mi smo odmah tužili MUP. Ćetiri godine je trebalo
pravosuưu da presudi u našu korist i mi smo odmah tražili naknadu štete
za njegove neisplaÄene plate u tom periodu – priseÄa se otac.
Bojan je presudom vraÄen na posao marta 2003. godine, radio je nekoliko meseci, a zatim otišao u invalidsku penziju.
Aprila 2004. godine Opštinski sud je presudio da se Bojanu isplatio sva
zarada dok je bio suspendovan, oko 900.000 dinara. I onda su poÄele
žalbe na presudu, šetanje predmeta od jednog do drugog suda. Sve je
moglo, kaže Rade, da se okonÄa za manje od godinu dana, ali se i te kako
proteglo.
– Ma, iskidali su mi živce. Predmet je stajao u fioci mesecima, a rekord
je 2,5 godine u fioci Okružnog suda u ZajeÄaru. Za sve vreme nerada
našeg sudstva za svaki dan išla je zakonom odreưena zatezna kamata, što
bi rekao naš narod, išla kamata na kamatu. Svaki dan smo profitirali,
poÄev od nekoliko stotina dinara, pa sve do 30.000 dinara meseÄno –
priÄa Rade.
http://www.kurir-info.rs
