Odnos ljudske i meðunarodne bezbednosti

Odnos ljudske i meðunarodne bezbednosti

CESNA B I FONDACIJA HANS ZAJDEL OKUPILI U SOKOBANJI EMINENTNE STRUÈNJAKE IZ OBLASTI BEZBEDNOST


Prof.dr Andreja Savić, direktor Akademije za diplomatiju i bezbednost
ODNOS LJUDSKE I MEÐUNARODNE BEZBEDNOSTI


U odnosu na tradicionalne pristupe, proces globalizacije je doneo i
brojne alternativne ideje o kooperativnoj eri u medjunarodnim odnosima
izmedju nacionalne i medjunarodne bezbednosti.

 I dalje je u svetskoj teoriji prisutna nesaglasnost o tome da li
glavni fokus istraživanja treba da bude nacionalna, društvena,
pojedinačna, ili globalna, meðunarodna, regionalna bezbednost, ili sve
to zajedno u meri u kojoj je svaki od ovih nivoa prisutan u datoj
situaciji. Ako su u periodu hladnog rata bili dominatni radovi o
nacionalnoj bezbednosti, to ne znači da su oni sada potisnuti. Pored
njih, kod velikog broja teoretičara prisutna su usmeravanja na
proširenja koncepata bezbednosti i izvan granica nacionalne bezbednosti
u užem smislu, uključenjem drugih brojnih faktora u odviru medjunarodne
saradnje.

 Meðutim, ova suprostavljenost nije prihvaćena od strane svih ili
većine teoretičara bezbednosti: neki naglašavanjem državnih i
unutardržavnih odnosa ignorišu promene koje je donela globalizacija,
drugi, pak, polazeći od procesa raspada i integracije naginju
društvenoj bezbednosti u čijem središtu su etnonacionalne
grupe.Teoretičari iz škole mišljenja o  globalnom društvu smatraju da
je kraj 20 veka svedok ubrzavajućeg procesa globalizacije, prihvataju
da je globalizacija neujednačeni protivrečan proces, da je kraj hladnog
rata bio okarakterisan ne samo povećanjem globalne  svesti i stvaranja
opsega globalnih socijalnih kretanja, nego i raspadima nacionalnih
država. Rezultat „ sloma savezna država“ je bio kretanje do konflikata
izmedju velikih sila ka novim oblicima nebezbednosti prouzrokovanih
nacionalnim, etničkim i religioznim rivalitetima u okviru država kao i
preko granica, koji se mogu razumeti samo u kontekstu globalizacije.
Primer su civilni ratovi u Bosni, Rusiji, Somaliji, Ruandi, Jemenu i
Kosovu tokom dvadesetih godina prošlog veka

 Takvi konflikti predstavaljaju kritični problem za medjunarodnu
zajednicu bez obzira da li se mešaju u unutrašnjim poslovima suverenih
država, zaštite prava manjina i pojedinih ljudskih prava. U isto vreme,
globalizacija ostavlja i negativan utisak na muðunarodnu bezbednost.
Èesto se povezuje sa brzim socijalnim promenama, povećanom ekonomskom
nejednakošću, u izazovima kulturnog identiteta koji doprinosi
konfliktima u okviru i izmedju država. Ovaj ambivalentni efekat
globalizacije , za uzvrt, pojačava potrebu za nacionalim bezbednošću i
u isto vreme vodi traženju država većih multilateralnih i globalnih
rešenja, dok su manje u mogućnosti da obezbede bezbednost za svoje
graðane.