Sa 102 godine života, Ilija Trifunović je sigurno najstarijiSokobanjac, prema njegovim ličnim saznanjima od njega nema starijeg i u
jugoistočnoj Srbiji, a verovatno je meðu najstarijim, ako ne i
najstariji u celoj državi.
Roðen 1. jula 1907. godine u obližnjem Mužincu, deda Ilija je pre
dvadeset dana skromno obeležio svoj roðendan i kako reče,nije nikoga
zvao niti je pravio "žurku", jer svoje 102 godine nosi sasvim normalno
i u tome ne vidi neku posebnost. I zaista je tako, jer s obzirom na to
kako izgleda i šta sve radi, retko ko bi ovom rudarskom penzioneru i
bez konkurencije najstarijem aktivnom preduzetniku, dao više od
osamdesetak godina.
– Za ovako dug život nemam čemu posebno da zahvalim. Jedem i pijem sve što stignem, ali uvek umereno. Meðutim,
uvek ležem i ustajem u isto vreme i što je možda posebno važno, nikada
nisam pušio – ističe Ilija.
Odlaskom u penziju posle rudarenja u rudniku "Rtanj", on se 1960.
godine doselio u Sokobanju i počeo da se bavi izdavanjem soba
turistima. Inače, supruga Dobrila sa kojom je izrodio sina i ćerku
(imaju svoja domaćinstva), umrla je još 1975. godine. Već godinama
zajedno sa njim brigu o velikoj kući i posao oko gostiju vodi i Dobrila
Dinić (73), žena koja je to radila i ranije, a oboje kažu da nisu u
emotivnoj vezi, ali joj je za vernost Ilija prepisao pola kuće.
Deda Ilija je preživeo mnoge ratove i video leða brojnim okupatorima i
kako kaže, hvala Bogu, ostao je živ i zdrav, ali o tome ne bi da
govori. Nije išao ni dan u školu, ali zna da čita i piše i to još uvek
bez naočara, a iz odreðenih razloga ni vojsku nije služio.
– Pola veka se bavim turizmom. Ugošćavao sam goste iz svih krajeva
bivše SFRJ, pa SRJ, a sada naše Srbije. Svi su domaćinski dočekivani i
ispraćani i sa mnogima sam ostao u više nego prijateljskim odnosima, o
čemu govori i to da mnogi dolaze kod mene 20 i više godina – s ponosom
ističe Ilija.
A o njegovoj vitalnosti govori i to da i dan-danas sekirom cepa drva
kao od šale, što i mnogo mlaði ne mogu ni da zamisle. Sa svojim gostima
često sedne ispred verande, a neretko sa njima popije i po koju čašicu
šljivovice. Na samom rastanku, deda Ilija nam je poručio da će i dalje
da čita "Večernje novosti" kao što je to činio i punih 50 godina do
sada, a pozvao nas je i, kako sa smeškom na licu reče, na ludu žurku
koju će prirediti za 110. roðendan.
