{mosimage}Posle višegodišnjeg iščekivanja, specijalne bolnice, u javnosti poznatije kao rehabilitacioni centri, biće privatizovane. Izvesno da neće biti potpune prodaje ovih ustanova, već samo takozvanog viška kapaciteta. Kako je Vlada Srbije pre nekoliko dana utvrdila od 7.288 ležajeva u specijalnim bolnicama oko 3.500 je „tehnološki višak". Izmeðu ostalih privatizaciju očekuje i Specijalna bolnica "Sokobanja".
Posle višegodišnjeg iščekivanja, specijalne bolnice, u javnosti poznatije kao rehabilitacioni centri, biće privatizovane. Izvesno da neće biti potpune prodaje ovih ustanova, već samo takozvanog viška kapaciteta. Kako je Vlada Srbije pre nekoliko dana utvrdila od 7.288 ležajeva u specijalnim bolnicama oko 3.500 je „tehnološki višak".
Na spisku se nalazi 13 medicinskih centara u Banjama Srbije, a kao višak kapaciteta pored ležajeva su i razni objekti ali i zemljište. Tri najatraktivnija objekta na ovom spisku su sigurno- Specijalna bolnica „Merkur" u Vrnjačkoj Banji, Specijalna bolnica „Banja Koviljača" i Specijalna bolnica „Zlatibor" poznatija u javnosti kao „Èigota".
{mosimage} Pored navedenih na spisku su i specijalne bolnice „Zlatar", „Vrdnik", „Žubor" – Kuršumlija, „Ribarska Banja", „Niška Banja", „Gejzer" – Sijarinska Banja, „Bujanovac", „Vrdnik" i „Sokobanja" .
Zorica Pavlović iz Ministarstva zdravlja ističe da se ne radi o poptpunoj privatizaciji, već samo o privatizaciji viškova kapaciteta ovih bolnica. „Radi se samo o postupku rešavanja viška kapaciteta koji nisu neophodni za rad ovih ustanova, a jedan od metoda je i privatizacija", kaže Zorica Pavlović.
Veliku dilemu za Banje Srbije, predstavljalo je i pitanje izvorišta voda i drugih prirodnih faktora, jer se kao opasnost pominjala i mogućnost da budući vlasnik RH centra dobije i izvor lekovite vode ili nalazište medicinskog blata.
„Izvorišta mineralnih voda su zaštićena Zakonom o koncesijama i oni su vlasništvo države i mogu biti isključivo dati na koncesiju", ističe Zorica Pavlović.
Za sada se zna da se neće u prvoj fazi privatizacije naći četiri specijalne bolnice iz Vojvodine, koje su u vlasništvu ove pokrajine. To su bolnice u Melencima, Kanjiži, Starom Slankamenu i Apatinu. Jedino je Vrdnik ušao u „prvi krug privatizacije".
U Udruženju banjskih i klimatskih mesta Srbije još pre dva meseca su upozoravali na posledice prodaje kapaciteta, zahtevajući da se prethodno ispune odreðeni uslovi. Prema mišljenju, Vladana Vešovića, sekretar ovog udruženja, neophodno je, prethodno doneti novi zakon o Banjama, kao i strategiju razvoja banjskog turizma u Srbiji. On, takodje ističe, da prilikom privatizacije specijalnih bolnica treba imati u vidu i dosadašnja iskustva s prodajom hotelskih preduzeća u ovim Banjama, od kojih neka i nisu bila uspešna.
U pojedinim mestima Srbije upravo su ovi RH centri bili osnov razvoja lokalnih sredina i omogućavali zapošljavanje stanovništva. Dr Nikola Sremčević, predsednik Grupacije banjskih centara u Privrednoj komori Srbije i direktor SB „Banja Koviljača", ističe da takva praksa može u budućnosti da izazove poremećaje u razvoju pojedinih mesta.
„Znatno je bolje da ugostiteljstvo nosi razvoj u tim mestima, a ne do to budu specijalne bolnice", ističe Sremčević.
Za sada sa sigurnošću zna da je konačno započeo proces promena u Banjama Srbije koji predstavljaju veliki i neiskorišćeni potencijal Srbije. Samo za prvih deset meseci ove godine Srbiju je posetilo dva miliona gostiju, od kojih je tek 15 odsto njih boravilo u Banjama. Još je porazniji podatak da je u strukturi od ukupnog broja turista u 2007. godini samo jedan odsto stranaca posetilo Banje Srbije.
