Kad mraz stegne, a duša prodiše
Jutros je u Sokobanji temperatura skliznula na -8.6°C, ostavljajući za sobom samo inje na prozorima i miris badnjaka koji se još uvek uvlači u nozdrve. Dok se Rtanj krije iza magle, a subjektivni osećaj nas ubeđuje da je zima lična uvreda, grad živi u onom kaporovskom ritmu – polako, uz čaj i priče o tome kako je nekada sneg bio viši od taraba. Ulice su tihe, ali vazduh je oštar i lekovit, baš onakav kakav samo Specijalna bolnica ume da prepiše kao recept za dugovečnost.
Mastilo za birokrate i vatromet za narod
Dok se priroda bori sa ledom, administracija ne miruje. Kulturni centar uveliko raspisuje tendere za mastila i tonere, valjda da bi imali čime da ispišu sve te planove za 2026. godinu, dok se istovremeno traži najbolji novogodišnji vatromet. Postoji neka dirljiva ironija u tome što se nabavlja baštenski nameštaj usred januara, dok Gorska služba spasavanja na severnoj strani Rtnja, na lokalitetu Sitna stena, izvlači zalutale planinare iz dubokog snega. Administracija sanja o proleću, dok realnost nosi vunene čarape i lopatu za sneg.
Košarkaški obruči i vene pune života
U sportskoj sali „Branislav Nušić”, gde se dah vidi pri svakom skoku, OKK Sokobanja je pokazala da srce ne poznaje minus, pobedivši ekipu iz Vranja rezultatom 69:57. Ali prava utakmica humanosti tek sledi – 14. januara, kada će Crveni krst otvoriti vrata za prvu ovogodišnju akciju davanja krvi. U gradu gde se uspeh meri i po tome koliko si spreman da pružiš onome koga ne poznaješ, ovi mladi košarkaši i dobrovoljni davaoci su pravi heroji dana.
Slepi putnici u šupljem stablu
Čak i naši najskriveniji sugrađani, jedanaest slepih miševa vrste obični noćnik, osetili su ruku spasa. Nakon što su ispali iz svog doma tokom sanitarne rezidbe u parku, volonteri Sokobanjskog ekološkog društva su im pronašli novi dom u šumi hrastova kod Radenkovca. Dok se mi žalimo na promaju, ovi mali letači su dobili priliku da nastave svoj zimski san, podsećajući nas da je ekologija u Sokobanji stvar kućnog vaspitanja, a ne samo slovo na papiru.
Pera koja pišu istoriju i pelet koji greje stihove
Kultura se u Banji ne predaje mrazu. Dok Biblioteka brine o nabavci peleta da bi čitaoci mogli u toplom da listaju klasike, mladi talenti oštre svoja pera za konkurs „Pero sokolića”. Izložba o crkvama arhijerejskog namesništva podseća nas na duhovne korene, dok Turistička organizacija već planira kako da nas „proda” na Prvoj TV u kvizu gde se pogađa cena. Umetnost je ovde uvek bila između molitve i snalažljivosti.
Mutna voda i komšijska klizaljka
Ono što „žulja” prosečnog Sokobanjca ovih dana nije samo zabrana za šlepere prema Boljevcu ili privremeno zamućenje vode nakon kiša, već ona iskonska potreba da se pomogne drugome. Sokobanja je bratskom Prokuplju besplatno ustupila svoje klizalište, jer šta će nama led kad ga imamo na pretek, a njima će doneti radost. To je taj sokobanjski paradoks – voda može biti mutna, ali su nam namere uvek kristalno jasne.
Neka vam snovi budu topli kao voda u Amamu, a srce mirno kao Rtanj u svitanje. Laku noć, Sokobanjo, ne zaboravi da naviješ sat, ali ne i da voliš.
