Selo Vrmdža nalazi se u podnožju planine Rtanj u blizni Sokobanje i jedno je od retkih sela u Srbiji gde se broj stanovnika povećava. Priroda, čist vazduh i zdrava okolina privukli su nove žitelje kojima je dosadila gužva i brz život u gradovima.
Za razliku od mnogih drugih opustelih srpskih sela, iz kojih odlazi i staro i mlado, u Vrmdži podno Rtnja, dvanaest kilometara od Sokobanje, ne samo da se broj stanovnika ne smanjuje, već je poslednju godinu privukla i desetak parova iz raznih drugih krajeva, pa čak i iz inostranstva, koji su odlučili da se tu trajno nastane.
Dvadesetak kuća u Vrmdži dobilo je nove vlasnike. Obnovljene su dotrajale čatmare, zasejane do juče u korov zarasle njive, ureðeni sokaci… U 170 domaćinstava trenutno živi 700 stanovnika. Selo, reklo bi se, cveta.
ŠANSA – ETNO TURIZAM
Za sada desetak lepo ureðenih domaćinstava (Radivojevića, Nikolića, Milosavljevića, Kovanovića…) odlučilo se i za bavljenje seoskim turizmom. Gostiju ima iz svih krajeva, a stanodavci im nude domaću hranu, kravlje, ovčje i kozje mleko, kačkavalj, rtanjski čaj, rtanjsko jagnje i jare u crepulji…
Dobar dan, bonðorno, bonžur… Samo je deo od desetak jezika, na kojima nam je, na pragu svog novog vrmdžanskog porodičnog doma, dobrodošlicu poželeo, svakako najneobičniji i trenutno najpoznatiji žitelj Vrmdže, De Marki Lučo (63). Italijan, bivši službenik na aerodromu u Veneciji, a sada penzioner. Upoznao se i oženio sa tri godine mlaðom Leskovčankom Biljanom Petrović, koja je radila u Švajcarskoj i sa drugaricom dolazila na odmor u Veneciju, gde je i planula ljubav. Slučajno 2007. godine dolaze u Vrmdžu i odlučuju da za 18.000 evra kupe napušteno imanje sa dve kuće i pomoćnim objektima, nešto šume… Zasadili su baštu, počeli da se bave raznim poljoprivrednim radovima i stekli mnogobrojne prijatelje. Tu provode od maja do decembra, a zimi uživaju na Tajlandu, jedva čekajući, kako sami rekoše, da se vrate u svoje „malo srpsko carstvo netaknute prirode“.
– Ne, nisam se pokajao nijednog trenutka. Kada bismo ponovo odlučivali ja i moja Bilja, opet bismo odabrali Vrmdžu. Ovde imamo sve – mir, lepu prirodu, mirisno cveće, prava uživancija… Vi Srbi, niste svesni šta sve imate – kaže za „Novosti“ na tečnom srpskom jeziku De Marki Lučo, inače, poliglota koji govori desetak jezika.
Srpski je, kako kaže, uz suprugu Bilju naučio kao od šale. Druži se sa komšijama, poprimio je mnoge naše običaje, svi su ga lepo prihvatili i često uz čašicu šljivovice razmene iskustva o gajenju raznog voća i povrća, čemu se ovaj prijatni i šaljivi Venecijanac posvetio sa svojom nežnijom polovinom.
MESTO IZVORA
Vrmdža je za sada još uvek nepoznata destinacija turistima. Osim obronaka Rtnja, na čijim padinama raste poznati rtanjski čaj, meštani ovde nude i posetu izletištima na Latinskom gradu, odlazak na prirodno Vrmdžansko jezero bogato ribom, posetu izvoru Vrmdžanske reke, jednom od mnogobrojnih izvorišta, po kojima je i selo nazvano Vrm – mesto izvora, reka i potoka. Tu su još i etnomuzej sa velikim brojem eksponata, čime se ni neko veće mesto ne može pohvaliti.
– Obišli smo mnoge zemlje širom planete i mogli smo da ostanemo gde god smo poželeli, ali kada smo došli ovde i videli ovu lepotu, ja i Lučo smo se samo pogledali i to je bilo dovoljno – nadovezuje se na priču svog supruga Biljana Petrović i dodaje da su u Vrmdži zajedno pronašli lek za ostatak života.
Zahvaljujući našem domaćinu, predsedniku Saveta mesne zajednice Slaviši Krstiću, odlazimo na drugi kraj sela, gde upoznajemo takoðe novopridošle stanovnike Vrmdže, bračni par Prvulović. Sandra (34) rodom iz Subotice, menadžer za ljudske resurse i informatičar i Srðan (46), roðeni Beograðanin, pre godinu dana su život u glavnom gradu zamenili životom na selu.Na novom imanju od dvadesetak ari od ambara i starinske stogodišnje kuće, u kojoj nije bilo ni kanalizacije ni vode, napravili su atraktivne apartmane za turiste koji vole seoski turizam. Uredili su dvorište ispod Latinskog grada i meštanima pokazali da uz malo truda može da se privreðuje. Vlasnike registrovanih domaćinstava upoznali su sa prednostima organske proizvodnje hrane i sa njima krenuli u novi posao. Sandra ipak stigne i da svakog dana putuje u Niš, gde radi u jednoj švedskoj firmi.
– Jednostavno, došli smo ovde da bismo imali jedan novi kvalitet života. Možda to nekome izgleda čudno, ali je tako. Srce je reklo, ovde je najbolje i tu ćemo ostati – kažu uglas, Sandra i Srðan, pozivajući nas da ih ponovo posetimo za godinu dana i da vidimo šta su do tada uradili.
U lokalnoj crkvi Svete Trojice (izgraðena 1818), nedavno je, posle mnogo godina, bilo i krštenje bebe, čiji su se roditelji u Vrmdžu doselili iz Amerike.
– Vrmdža je, inače, jedino banjsko selo razbijenog tipa (podeljeno na mahale). Nezagaðena prirodna sredina i čiste vode, način života u kom su sačuvane sve tradicionalne vrednosti koje smo svi pomalo zaboravili, čine naše selo izuzetno privlačnim za goste – kaže prvi čovek sela Slaviša Krstić.
