Ovih dana Banja miriše na mraz, tamjan i ono čuveno iščekivanje – hoće li prvo pasti sneg ili će nas JKP ‘Napredak’ obradovati bistrom vodom. Dok je termometar na šetalištu stidljivo pokazivao minus, atmosfera među ljudima bila je toplija nego u turskom amamu; valjda to tako ide kad se sastanu Badnje veče i nada da će sledeća godina biti bar malo lakša od ove što je ispraćamo uz vatromet i braću Bugare.
Dok se u zgradi opštine svečano unosi badnjak uz prisustvo rukovodstva, na mrežama se prebrojavaju kofe. Kulturni centar je rešio da nas iznenadi nabavkom baštenskog nameštaja usred zime (tender br. 82/25) – valjda da budemo spremni za leto dok još nismo rešili ni gde ćemo sa zimskom bljuzgom. U isto vreme, dok se planiraju nove nabavke, seljani u Dugom Polju vežbaju romantiku uz sveće, a mi u gradu gledamo u čašu vode i pitamo se da li je to sok od jabuke ili samo pozdrav sa izvorišta nakon obilnih kiša.
Sportski duh Banje ne miruje ni kad se pečenica okreće. OKK Sokobanja je pokazala zube i savladala Vranje sa 69:57 u sali ‘Branislav Nušić’ – pogodili su momci trojke baš tamo gde treba, dok se mi nadamo da će sledeći tender za šljunak u SRC ‘Podina’ (br. 23/25) pogoditi bar neku od onih rupa što su se otvorile od silne vlage. Planinari iz PK ‘Ozren’ su već odradili ‘novogodišnju detoksikaciju’ na Oštroj čuki, gazeći kroz kišu i sneg, dokazujući da je za sreću potrebno samo malo vetra u kosi i dobro društvo, bez obzira na to što se staze na Devici još uvek remarkiraju rukama vrednih volontera.
Naši leteći sugrađani, 11 slepih miševa vrste obični noćnik, dobili su novi dom u Radenkovcu zahvaljujući SED-u, nakon što su skoro nastradali tokom rezidbe u parku. Lepo je znati da neko brine o tim malim komšijama dok mi ostali brinemo o štencima ostavljenim kod deponije. Sara Antić i dalje traži dom za one lepotane, podsećajući nas da Banja nije samo mermer, već i srce koje kuca za one najslabije.
Biblioteka nas podseća na duhovne korene izložbom o crkvama našeg kraja, dok se u KC-u vredno nabavljaju toneri (br. 85/25) – verovatno da se odštampaju sve one čestitke koje su preplavile portale. Spojiti nabavku tonera sa istorijom crkve u Jošanici može samo sokobanjska administracija, ali neka, bar će ostati zapisano da smo se i u 2026. godini više bavili papirima nego fasadama.
Facebook gori! Marika Živković nam je uz pomoć veštačke inteligencije pokazala kako bi Banja izgledala da ima more, a mi se gorko smeškamo jer nam je i Bovansko jezero trenutno bliže Veneciji zbog nivoa vode. Kruže slike mermernog šetališta prepunog ljudi prvog januara, ali i misterija nestalog klizališta koje svi pominju, a niko ga nije video.
Na mrežama se usijalo od objava o ‘gejziru‘ u Njegoševoj ulici i novonastalom jezeru ispred kafane ‘Čikago’. Građani opravdano pitaju hoće li neka služba reagovati pre nego što nam zatrebaju čamci u centru grada. Fotografije koje kruže grupama ne lažu – u ulici Ljube Didića nivo vode opasno raste, a ‘Banjska inicijativa’ oštro kritikuje defile vozila kroz pešačku zonu, podsećajući nas da vera nije u bahaćenju i sirenama, već u skromnosti. Posebno ‘žulja’ i slika kofa koje skupljaju kišnicu iznad klavira u jednoj od javnih prostorija – umetnička instalacija ili nebriga, procenite sami.
E, moja Banjo… Dok bajkeri iz ‘Falcons-a’ spremaju bicikl za prvu bebu, mi ostali spremamo česnicu i nadamo se da će nam jedino zamućenje u ovoj godini biti ono u čašici domaće rakije. Laku noć, Sokobanjče, i čuvaj to malo duše što nam je ostalo između dve poplave i tri praznika.
