Ledeni valcer: Od bečkih sajmova do memljivih sala

Ledeni valcer: Od bečkih sajmova do memljivih sala

You are currently viewing Ledeni valcer: Od bečkih sajmova do memljivih sala

Gospodo draga, steglo je kao u inat, onako muški, kako samo januar pod Ozrenom ume da stegne. Danas, ovog osamnaestog januara 2026. godine, živa u termometru se stidljivo krije na minus sedam, dok košava brije niz Mermer takvom silinom da imate osećaj da vam skida grehove zajedno sa kapom. Promenada je za one koji nemaju izbora, dok se onaj čuveni sokobanjski vazduh, oštar kao brijač starog berberina, uvlači u kosti brže nego glasine po čaršiji.

I dok mi ovde cvokoćemo i gledamo u sivo nebo čekajući Bogojavljenje da nam se „nebo otvori“, čini se da su se jedino nebesa otvorila nad Ulicom Svetog Save gde su, verovali ili ne, usred ove golgote procvetale prve visibabe, valjda zbunjene ovim našim kolektivnim ludilom. Ah, taj sjaj i ta beda naše male varoši, večita klackalica između „Evrope“ i „blata“.

Dok se naši turistički poslenici šepure po bečkim sajmovima, prodajući priču o ekološkom raju i spa-destinaciji svetskog ranga, ovde, u realnosti zvanoj „kod kuće“, situacija je, blago rečeno, tragiikomična. Narod se po „Banjskoj inicijativi“ s pravom buni jer su ulice, naročito one ka selima i čuvenom Prevalcu, prohodne taman koliko i logika lokalne birokratije. Kažu ljudi, „zelenilo“ čeka proleće da sneg sam okopni, jer zašto trošiti resurсу kad sunce radi besplatno?

Ali, nije sve tako crno, ima ova varoš i svoje istinske heroje koji ne haju za politiku i led. Dok mi kukamo uz radijatore, planinari „Oštre čuke“ i „Ozrena“ gaze sneg do pojasa, praveći „novogodišnju detoksikaciju“ na vrhovima gde ni orlovi ne smeju. Kapa dole i našim karatistkinjama, Ivani i Nini, koje su ovih dana opasale crne pojaseve – dokaz da se upornost isplati više od partijske knjižice. Košarkaši danas dočekuju Kuršumliju, nadajmo se u zagrejanoj hali, a ne u onoj memli o kojoj roditelji šapuću. To je taj duh koji se ne predaje, onaj inat koji nas drži da ne poludimo sasvim. I na kraju, možda je ekologija u papirima, ali duša ove varoši je u ljudima.

Crveni krst javlja da je preko stotinu davalaca dalo krv – tečnost vredniju od svih termalnih izvora zajedno. Pčelari iz „Krajinske matice“ već kuju planove za 2026, jer pčela ne zna za tendere, ona zna samo za rad.