Besede u Zoranovu čast

Besede u Zoranovu čast

besedništvoPoslednje kvalifikaciono takmičenje u besedništvu u čast pokojnog
premijera održano je u subotu u Sokobanji u hotelu „Moravica“.
Demokratska stranka i Fond „Dr Zoran Djindjić šesti put organizuju
takmičenje u besedništvu pod nazivom „Besede u Zoranovu čast“, u sklopu
obeležavanja 8 godina od ubistva i deset godina od izbora prvog
demokratskog premijera Srbije dr Zorana Djindjića.

Poslednje kvalifikaciono takmičenje u besedništvu u čast pokojnog premijera održano je u subotu u Sokobanji u hotelu „Moravica“. Demokratska stranka i Fond „Dr Zoran Djindjić šesti put organizuju takmičenje u besedništvu pod nazivom „Besede u Zoranovu čast“, u sklopu obeležavanja 8 godina od ubistva i deset godina od izbora prvog demokratskog premijera Srbije dr Zorana Djindjića.

Tema ovogodišnjeg takmičenja, koju su gradjani izabrali putem internet ankete, je citat Zorana Djindjića "Pre nego što baciš kamen na drugog, reci šta si uradio", a kvalifikacioni ciklus takmičenja završen je u subotu u Sokobanji. Učestvovalo je jedanaestoro takmičarki i takmičara. Kvalitet besede, originalnost izvodjenja, jasnost poruke i reakciju publike ocenjivao je žiri u sastavu: minisrar trgovine i usluga u Vladi Srbije, Slobodan Milosavljević, glumica, Bojana Ordinačev, profesorka srpskog jezika i književnosti, Marija Milenković, predsednik opštine Sokobanja, Dimitrije Lukić i pobednik prošlogodišnjeg takmičenja, Toma Vukić.

Treće mesto osvojila je Katarina Avramović iz Sokobanja, drugo, Milena Ilić iz Niša, a pobednica kvalifikacionog takmičenja, koja se plasirala u polufinale je Milena Petruševski, apsolvent književnosti iz Niša.

Èetrnaeste regionalne kvalifikacije u besedništvu u čast Zorana Ðinðića održane su u Sokobanji, čime je završen kvalifikacioni ciklus takmičenja.

Pobedila je apsoloventkinja književnosti na Filozofskom fakultetu u Nišu Milena Petruševski, drugo mesto osvojila je Milena Ilić, a treće Katarina Avramović.

Jedanaestoro besednika i besednica odgovarajući na ovogodišnju temu "Pre nego što baciš kamen na drugog, reci šta si uradio" pokazalo je svoje liderske potencijale i govorničke veštine.

Pored tri prvoplasirane besednice, takmičili su se i: Ana Sulić, Božidar Stojičić, Mila Mladenović, Milena Lilić, Milena Prebiračević, Milica Jankucić, Pavle Mladenović i Srećko Æeferjanović.

"Emocije su mnogo jake, dala sam sve od sebe. Radujem se što je polufinale u mom rodnom gradu Nišu, i nadam se da ću imati priliku da ovaj region predstavim i u finalu u Beogradu", izjavila je dvadesettrogodišnja Milena Petruševski nakon što je proglašena za najbolju.

Kvalitet beseda, originalnost izvoðenja, jasnoću poruke, kao i reakciju publike ocenjivao je petočlani žiri u sastavu: ministar trgovine i usluga u Vladi Republike Srbije Slobodan Milosavljević, glumica Bojana Ordinačev, profesorka srpskog jezika i književnosti Marija Milenković, predsednik opštine Sokobanja Dimitrije Lukić i pobednik takmičenja u besedništvu 2010. godine Toma Vukić.

Prvoplasirane takmičarke na kvalifikacionom takmičenju u besedništvu u čast Zorana Ðinðića u Sokobanji sa članovima žirijaProglašavajući najbolje, predsednica žirija Bojana Ordinačev zahvalila se takmičarkama i takmičarima na učešću, a predsednik opštine Sokobanja Dimitrije Lukić zahvalio im se što su "svojim dosadašnjim životnim iskustvom, znanjem i hrabrošću evocirali uspomene na Zorana Ðinðića".

Osim plasmana u polufinale takmičenja, pobednica je, kao nagradu lokalnih organizatora koju joj je uručio narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije iz Sokobanje Dejan Nikolić, osvojila vikend u Sokobanji.

Publika u sali hotela "Moravica" imala je prilike da se podseti i na autentičnu metaforiku u političkom govoru dr Zorana Ðinðića gledajući film "Vidimo se u budućnosti".

Takmičenje u besedništvu pod nazivom "Besede u Zoranovu čast", Demokratska stranka i Fond "Dr Zoran Ðinðić" organizuju šesti put, u sklopu obeležavanja osam godina od ubistva i deset godina od izbora prvog demokratskog premijera Srbije dr Zorana Ðinðića.

Promovišući vrednosti moderne i evropske Srbije koje je definisao upravo dr Zoran Ðinðić, ovim takmičenjem želimo da omogućimo mladim ljudima, bez obzira na njihovu stranačku, nacionalnu, versku ili polnu pripadnost, da iskažu svoje liderske potencijale i unaprede veštine besedništva.

Tema ovogodišnjeg takmičenja je citat Zorana Ðinðića "Pre nego što baciš kamen na drugog, reci šta si uradio", a tu temu izabrali su graðani putem internet ankete.

Najbolji besednici i besednice sa regionalnih kvalifikacija odmeriće snage u polufinalu (Novi Sad i Niš), a po četiri prvoplasirana takmičara sa polufinalnih takmičenja boriće se svojim besedničkim veštinama na finalnom takmičenju 12. marta 2011. u Beogradu.

Gospodo, ovaj milenijum započeo je bacanjem kamena! Od prvog veka kada
se to desilo u Jerusalimu, a u Bibliji ostalo zapisano, do danas,
menjale su se samo ruke, kamenje je ostalo isto.

Ljude, odvajkada sklone da drugima sude za nemoralna dela, Isus je
zatekao spremne da kamenuju ženu uhvaćenu u preljubi. Kazna gomile
izrečena je bez suda i bez mogućnosti pomilovanja. Isus je zaustavio
smrt, uspevši da podstakne savest sudijama, podsećajući ih na krajnju
iluzornost njihovog čistunstva i žena je spasena. Ali Isusovu, tada
izgovorenu rečenicu "Koji je bez greha neka prvi podigne kamen",
nažalost do danas mnogi nisu razumeli. Da li je moguće da nas posle
2.000 godina, u moralnom smislu ne deli ništa od histerične mržnje
grupice ljudi koja se u ubilačkom nagonu tiskala zabačenim uličicama
tadašnjeg Jerusalima?

Početak ovog milenijuma vratio nas je u daleku prošlost… Neki ljudi po
svemu slični onim jerusalimskim sudijama, pre nekoliko godina u
Somaliji uhvatili su ženu u preljubi i rešili da joj bez suda, sude.
Imala je samo 23 godine, koliko ih i ja sada imam. Ženu iz Novog zaveta
kao što ste već čuli osudili bi kamenovanjem. A ženu iz trećeg
milenijuma nove ere?… Isto!! Osuðena je. Kemenovana. I mrtva.

Da li je preljuba jedini vid prevare? Nije, naravno! Koliko se
različitih prevara javlja u ljudskim mislima? A ko je taj ko savršeno
misli? Podignite ruku! Ili podignite kamen, jer ću vam ja sada ovde
priznati da moje misli nisu uvek bile uzorne i čiste.

Da li bi zbog toga neko od vas mogao da me ubije? Da — mene, koja stojim
sada pred vama. Izvolite, sada je prilika. Pogledajte u svoje džepove,
možda ste u njima sakrili kamen da ga prvom prilikom bacite u nečije
lice. Ali pazite, ja vam ne dajem mnogo mogućnosti, već samo jednu —
podignite prvi kamen na koji naiðete. Da li ćete imati dovoljno snage? A
mržnje? Da li me već sad dovoljno mrzite što vam postavljam ovako
neugodna pitanja? Što golicam u vama ono što ste smatrali za nepobitno,
nepromenljivo i čvrsto?

Mislite da je ljudsko zlo daleko od nas. Pogrešno! Ono je sasvim blizu,
pakost i osuda kao deca zla ne prestaju da vrebaju. Mislite da se
kamenovanje vrši samo nad životinjama. Netačno!! Jer zašto onaj ko
pokuša nad životinjom ne bi imao dovoljno zla u sebi da pokuša i nad
čovekom? Mislite da to rade neki drugi ljudi. Koji drugi ljudi? Mi smo
ti ljudi, pa ceo svet je odavno postao jedno.

Zavirite dobro u svoja srca i svoje misli i izbacite svo kamenje koje
ste imali spremno za osudu. Za osudu svojih roditelja, svojih
prijatelja, komšija. Pogledajte oko svojih dvorišta, ispred svojih kuća,
ispod svojih automobila. Uplašićete se kad budete shvatili da sve oko
nas može biti kamen a da je svako od nas potencijalna ruka za bacanje.

Ko smo mi i šta smo posle dva milenijuma? Zar se ništa nije promenilo?
Zar su sva ova čuda tehnike i tehnologije koja nas okružuju samo gola
obmana čula? Kad sve utihne u našim rukama ostaje samo onaj isti
biblijski kamen, koji postaje simbol večnosti. Njime se sudilo pre 2.000
godina, njime se sudi i danas. Kemenom u obliku metka, ispaljenim
zastrašujućim hicem, zbog svog svog zla, zbog mržnje i zavisti, sudili
su i njemu… I presudili mu. Danas je naš gubitak neprocenjiv. Ostali
smo bez našeg oslonca i voðe, a da li smo istrebili i ljudsko zlo?

Gledam vas. Lepi ste mi, ne ličite mi na ubice. Vi ste deo mog sveta,
delimo vreme i mesto postojanja. Da li biste izabrali da se ipak latimo
kamenja? Da ubijemo sve koji nisu mi — po boji, odeći, mirisu,
mišljenju? Bojim se da bismo tako mogli da ubijemo čitav svet. A ovaj
svet smo vi i ja, ovde i sada. Nema drugog sveta i nema drugih ljudi. Ja
osećam ljubav, a vi?

Odlučila sam da svoj kratak život provedem igrajući na strani dobra. I
zato se odričem zla. Ne želim da budem kamen, ne želim da budem sudija!
Hoću da sam ljubav, da sam život, da sam žena! (skidam torbicu i
istresam kamenje na scenu) Ovo je moj izbor! Pridružite mi se.

(Milena Petruševski, pobednička beseda, Sokobanja, 26. februara 2011)

Vest: SokoTV, Foto: Milan Babić